Jedan aspekt ljubavi, cesto zanemaren jeste ples. Ples, koji je sklonjen u stranu i takoreci zaboravljen. Poljupci, milovanja, pogled i osmeh jesu primarni u bilo kakvoj vrsti predigre. Mozda samo zbog toga, sto te stvari “može bilo ko da radi”, ali ples samo oni koji imaju talenta.
Vecini (pogotovo muskarcima) lakse je da samo posmatra svog partnera u tom cinu, dok ucesce vesto izbegava. Cak im toliko i ne smeta ako njihov partner sa nekim drugim igra. Njima je ples nesto strano i nezanimljivo, kazu imaju dve leve noge.
Ali ples je svojevrstan afrodizijak, koji za kratko vreme uskomesa sve u vama. Na velika vrata latino plesovi ulaze i u nase misli, u nase sobe preko radio i tv aparata. Tela koja se preplicu, uvijaju, savijaju, dva tela u jednom ritmu, okrecu se, vrte se, plesu… Ples pokazuje sve ono sto ne mozete da iskazete recima, opusta Vas, dovodi u stanje zaljubljenosti iako to mozda niste.
Zato, pazite sa kim igrate i pazite kako igrate. Lako je zaneti se u njemu, a tako tesko zapoceti ga. Umesto da se prepustite muzici, gledajte partnera u oci i zagrlite ga/je, Vi se opterecujete koracima i pokretima.
Ja samo znam, da sto dublje disem, to dublje zivim. Plesem kako bih oslobodila svoj dah, da budem disana sto je dublje moguce. Dah je organski rezultat plesanja, barem ove plesne prakse koju ja izvodim. Na kraju plesa disem u potpunosti i tada mogu uci u vecu prazninu u sebi. Ako ponekad samo sedim, nisam puna praznine, vec sam puna stresa, napetosti, gomile malih briga, strahova i nesigurnosti. Ako plesem kako bih se oslobodila ovih malih cudovista, imam vise prilike dotaci to unutrasnje, mirno, blazeno stanje bica.
Dakle, kako dolazimo u dodir s ritmovima koji su prirodan jezik naseg tela? Najjednostavniji odgovor je “do the rhythms”, udji u njih, pusti ih van. I najjednostavniji i najprirodniji nacin za to je plesanje, verujuci da je na kraju krajeva nase vlastito telo, nasa vlastita energija, naš učitelj. Ritmovi su praksa.
Pokret je moj lek, to je moja meditacija, moja praksa. To je ono sto radim, kako god se osecala.
Svi smo rodjeni da se krecemo, da se predamo ritmu. Tvoja dusa je plesac. Bez truda. Bez osudjivanja. Cista energija u trenutku.
Mi treba da plesemo. Svaka kultura to treba. Ples je most izmedju sopstvenih, drustvenih i duhovnih svetova. Ples Ritmova moze biti meditativan, izrazajan, zabavan i preobrazavajuci, dobijate priliku pronaci slobodu kretanja, ekstaticna stanja svesti, duboko isceljenje i inspiraciju za stvaranje i zivljenje. Nova vrata i prolazi se pocinju otvarati u plesu i zivotu, kada se telo pocne slobodno kretati i pratiti vlastitu energiju.
Ovaj rad je za svakoga, ko cezne za plesom i slobodom, bez obzira je li iskusan ili neiskusan plesac ili je do sada plesao samo potajno, u masti ili iza zatvorenih vrata. Otvoren je svim ljudima, bez obzira na godine, oblik tela, kondiciju, sposobnost i zanimanje. Snaga i srce ovog rada izviru iz spremnosti plesaca da budu znatizeljni i hrabri istrazivaci. Dobrodosli ste. Ako to zelite, i za Vas postoji mesto u ovom rastucem plemenskom krugu.
Ples je ritmicko pokretanje tela, obicno u skladu s muzikom i u ogranicenom prostoru s ciljem izrazavanja ideja ili emocija, oslobadjanja energije, ili jednostavno uzivanja u samom pokretu. Ples je, cini se jedna od najstarijih umetnosti, a prisutna je u fakticki svakoj kulturi sveta. Motivi plesa mogu biti obredni, svecani, liturgijski, magijski, teatralni, drustveni, estetski...
Rumba je nezan ples ljubavi u kom je erotika u naznakama, mada se mozete njome poigrati strasnim zagrljajima, izvijanjem unazad, potkolenicom oko partnerovog struka, pogledima i pokretima ruku. Ona govori o neznosti i toplini, ali kada posle Rumbe spustite roletne, pada i cenzura. Igranka tek tada zapravo pocinje.
I shvaticete sta vam se desava: zivot!