Istrazivanje je sprovedeno sa ciljem da se utvrdi da li je moguce na osnovu motorickih sposobnosti predvideti uspeh u latino-americkom sportskom plesu. Uzorak ispitanika je činilo 48 plesaca i 47 plesacica sportskog plesa starih od 15 do 18 godina u omladinskim plesnim kategorijama Srbije i Crne Gore. Motoricke sposobnosti procenjene su sa 21. mernim instrumentom, a kriterijsku varijablu je cinio uspeh postignut na takmicenjima u latino-americkom sportskom plesu u Srbiji i Crnoj Gori i van zemlje izrazen brojem bodova. Predvidjanje uspeha je ucinjeno na osnovu izracunate regresione analize. Postavljene hipoteze o statisticki znacajnim multiplim korelacijama izmedju numericki izrazene uspesnosti u latino-americkom plesu i motorickih sposobnosti na uzorku plesaca i plesacica potvrdjene su. Postoji statisticki znacajan uticaj motorickih sposobnosti na uspeh u latino-americkom sportskom plesu.
Taktika u sportskom plesu obuhvata sva sredstva koja se preduzimaju na konkretnom takmicenju, ne bi li se ostvario sto bolji plasman. Izrazava se konkretnim postupcima plesaca i trenera u odnosu na ostale ucesnike na takmicenju. Plesnu taktiku karakterisu sledeci elementi: motorika (kretanje), znanje o motorici (kretanju), iskustvo (svest) i sportsko delo. Taktika je uvek vezana za praksu, odnosno za prakticnu primenu antropomotorike. U takmicarskoj situaciji plesaci koriste individualnu taktiku prema drugim plesacima, sudijama, publici. Takticki plan osmisljava primenu raspolozivih sposobnosti na konkretnom takmicenju. On sadrzi: koriscenje informacija o sposobnostima drugih plesnih parova, dozirano koriscenje sopstvenih maksimalnih sposobnosti u svim takmicarskim kolima, kreiranje odgovarajucih koreografija, koriscenje novih elemenata tehnike i “akrobatike”, adekvatni odgovor na plesanje protivnickih plesnih parova. Generalna taktika u sportskom plesu se moze podeliti na: taktiku u kondicionoj pripremi plesaca, tehnickoj pripremi plesaca, u kreiranju koreografije i taktiku na takmicenju i “gradjenju” karijere.
Drustveni ples je oblik telesne ili fizicke aktivnosti koji postaje u svetu sve popularniji. U razvijenim zemljama, a prema dostupnim podacima predstavlja jednu od cescih fizickih aktivnosti kojima se ljudi bave. Prema podacima analize popularnosti 30 fizickih rekreativnih aktivnosti za 1998/1999. godinu drustveni ples se nalazi na sestom mestu popularnosti, a za 2000. godinu vec je bio na petom mestu.
|
Kanada 1998/1999. |
Kanada 2000. |
|
1) Setnja kao vezba 69% |
1) Setnja kao vezba |
|
2) Vrtlarstvo 48% |
2) Vrtlarstvo |
|
3) Vezbanje kod kuce 29% |
3) Vezbanje kod kuce |
|
4) Plivanje 24% |
4) Plivanje |
|
5) Biciklizam 24% |
5) Drustveni ples |
|
6) Drustveni ples 22% |
|
Statistike pokazuju da
Iz navedenog proizilazi pitanje koji su razlozi povecanog interesa ljudi za ovu vrstu fizicke aktivnosti. Jesu li razlozi vise fizicke ili psiholoske prirode ili su kombinacija oba slucaja.
Drustveni ples je pre svega znanje ili konvencija o tome kako na odredjeni tip muzike treba izvoditi plesne korake. Drugim recima, da bismo mogli plesati potrebno je uciti drustveni ples nekim od nacina kako se uce psihomotorne vestine. Razlozi zbog kojih se drustveni ples sve vise praktikuje su visestruki. Zasto treba uciti plesati mozemo, naci u oglasima kojima plesne skole nastoje privući svoje klijente. Razlozi su logicni, neki su utemeljeni na iskustvu, a neki na rezultatima istrazivanja koji su u zadnje doba sve brojniji.
Istrazivanja pokazuju da plesanjem u paru trosite energiju kao kod plivanja i trcanja. Postanite zdraviji, ciliji i uzivajte u zivotu. Vezbanje je vodeci razlog zbog kojeg se uci plesati.
S obzirom da je ucenje plesanja vestina koja ostaje do kraja zivota, njena velika korist je zbog stalnog susretanja novih ljudi. Kako je susretanje novih ljudi drustvena aktivnost to vec predstavlja polovinu plesne zabave.
Fizicko naprezanje plesanjem jedan je od najboljih nacina za oslobadjanje od stresa. Drustveni ples je najbolji nacin za relaksaciju.
Inace, testovi koje su sproveli naucnici pokazali su da su nivo fizickog
angazovanja i brzina disanja plesaca tokom takmicenja kao kod biciklista,
plivaca i trkaca na 800 metara.